“U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.” (Mt 1, 26 – 28)
Bog progovara kada se najmanje nadamo i na načine na koje i ne slutimo. Božji glas nosi zdravlje i dotiče čovjekovu nutrinu. Tako i Marijinu. Božji glas i blizina ispunja milošću, pokazuje svoju blizinu. Razumljivo, Božji glas budi smetenost i razmišljanje, tisuću pitanja… kako? Zašto? Čime? Kamo sve to vodi? Što od mene želi? Koji je razlog? U moru naših pitanja valja nam dopustiti glasu da dopre do naše nutrine i da u nama probudi Božanski život. Okrenimo svoju pozornost i razmišljanje od sebe i svojih pitanja, na koje uvijek želimo dobiti sve odgovore, na onoga koji nam progovara. Ne boj se! Pronašao si, pronašla si milost u Boga. To je ono najvažnije. Ne boj se susreta, ne boj se pogleda, ne boj se glasa. Ne boj se! Ne dopusti strahu da vodi tvoj život. Bog dolazi na ovaj svijet, rađa se među nama, oslobađa nas od svih naših bolesti, a strah je najveća bolest, tumor koji guši čovjekov život. Ne boj se! Budi potpuno slobodan u sebi i osjeti koliko si ljubljen, našao si milost u Bogu. Stalo mu je do tebe i vrijedan si u njegovim očima, On te ljubi, On te treba. Želi s tobom i po tebi graditi nešto novo. Gladan je našeg odgovora i pristanka i želje uronjenosti nas u Njega i Njega u nas.